Planiranje servera

Ovim tekstom zaokružujemo seriju posvećenu serverima i virtuelizaciji. Kroz prethodne tekstove obradili smo pojedinačne komponente i koncepte — virtuelizaciju, Windows Server uloge, RAID kontrolere, ECC memoriju, UPS zaštitu. U ovom, poslednjem tekstu serije, spajamo sve ovo u praktičan vodič kako pristupiti planiranju i specifikaciji novog servera.

Zašto planiranje unapred sprečava skupe greške

Server predstavlja značajnu investiciju koja treba da služi firmi nekoliko godina. Loše isplanirana specifikacija — bilo preslaba za stvarne potrebe, bilo prejaka i skupa za ono što je zaista neophodno — može koštati firmu i u smislu novca i u smislu performansi tokom celog životnog veka te opreme.

Korak 1: Definisanje šta server treba da radi

Pre razmatranja bilo kakvih tehničkih specifikacija, potrebno je jasno definisati koje funkcije server treba da obavlja — da li će hostovati fajl server, bazu podataka, poslovni softver, virtuelizovane servere, ili kombinaciju ovih funkcija. Svaka od ovih namena ima različite zahteve za procesorom, memorijom i skladištem.

Korak 2: Procena trenutnog i budućeg obima

Koliko korisnika će istovremeno pristupati serveru? Koliko podataka trenutno postoji, i kojom brzinom raste? Ova procena treba da uzme u obzir ne samo trenutne potrebe, već i realan rast tokom narednih tri do pet godina, s obzirom na to da server treba da služi firmi tokom celog tog perioda, ne samo u trenutku nabavke.

Korak 3: Odabir procesora

Broj i snaga procesorskih jezgara treba da odgovaraju planiranom opterećenju. Za fajl server sa umerenim brojem korisnika, skromniji procesor može biti dovoljan. Za server koji hostuje bazu podataka sa intenzivnim, složenim upitima, ili koji hostuje više virtuelnih mašina istovremeno, potrebna je snažnija procesorska konfiguracija.

Korak 4: Planiranje memorije

Kao što smo objasnili u prethodnom tekstu, serverska memorija treba da bude ECC tipa radi pouzdanosti. Količina memorije zavisi od namene — virtuelizacija posebno zahteva velikodušnu količinu memorije, s obzirom na to da se deli između više virtuelnih mašina istovremeno, dok fajl server sa umerenim brojem korisnika može funkcionisati sa skromnijom količinom.

Korak 5: Planiranje skladišta i RAID konfiguracije

Potrebno je proceniti trenutnu i buduću potrebu za prostorom, uz odgovarajuću RAID konfiguraciju (o kojoj smo detaljno pisali u ranijoj seriji o Synology platformi, sa konceptima koji se podjednako primenjuju i na tradicionalne servere) za zaštitu od kvara pojedinačnog diska. Vredi razmotriti i da li koristiti brže SSD diskove za performanse, sporije, ali prostranije HDD diskove za veće količine manje pristupanih podataka, ili kombinaciju oba tipa.

Korak 6: Odluka o virtuelizaciji

Kao što smo objasnili kroz ranije tekstove ove serije, čak i ako firma trenutno ima samo jednu funkciju za server, vredi razmotriti da li virtuelizacija (kroz VMware ili Hyper-V) donosi vrednost kroz fleksibilnost za buduće dodavanje novih funkcija, bez potrebe za dodatnim fizičkim serverima.

Korak 7: Redundantnost napajanja i mreže

Za kritične servere, vredi razmotriti redundantne komponente poput dvostrukih napajanja (koja nastavljaju rad čak i ako jedno otkaže) i redundantnih mrežnih konekcija, pored spoljne UPS zaštite o kojoj smo pisali u ranijem tekstu.

Korak 8: Planiranje backup infrastrukture

Nabavka servera treba da bude praćena i planiranjem odgovarajuće backup strategije, u skladu sa svime što smo obradili u ranijoj, opsežnoj seriji tekstova o backupu — pravilo 3-2-1, offsite zaštita, redovno testiranje.

Korak 9: Fizičko okruženje

Kao što smo pisali u tekstu o rack kabinetima, potrebno je razmotriti gde će server fizički biti smešten, sa adekvatnom ventilacijom, stabilnim napajanjem, i, idealno, kontrolisanim fizičkim pristupom.

Korak 10: Budžetiranje sa realnom rezervom

Pored same cene hardvera, budžet treba da uključi licenciranje softvera (operativni sistem, virtuelizacija ako je relevantna), UPS zaštitu, backup infrastrukturu, i troškove implementacije, uz razumnu rezervu za nepredviđene potrebe koje se često pojave tokom procesa implementacije.

Uobičajene greške prilikom planiranja

Fokusiranje isključivo na trenutne potrebe

Server koji tačno odgovara trenutnim potrebama brzo postaje nedovoljan kako firma raste, zahtevajući preranu, skupu zamenu ili nadogradnju.

Kupovina prejake konfiguracije “za svaki slučaj”

Suprotno, prekomerno specifikovan server predstavlja nepotreban trošak za mogućnosti koje realno neće biti iskorišćene u doglednoj budućnosti.

Zanemarivanje ukupnog troška vlasništva

Fokusiranje isključivo na inicijalnu cenu hardvera, bez uzimanja u obzir troškova licenciranja, backup infrastrukture, struje, i održavanja tokom celog životnog veka opreme.

Nedovoljno planiranje redundantnosti za kritične sisteme

Za servere koji hostuju zaista kritične poslovne funkcije, uštede na redundantnim komponentama mogu se skupo platiti kroz produžene zastoje u slučaju kvara pojedinačne komponente.

Naš pristup u Trace Link-u

Vodimo klijente kroz kompletan proces planiranja novog servera, od definisanja stvarnih potreba, preko tehničke specifikacije, do implementacije i integracije sa odgovarajućom backup strategijom, uvek sa fokusom na realan balans između trenutnih potreba, budućeg rasta, i raspoloživog budžeta. Ovim zaokružujemo kompletnu seriju od dvadeset tekstova posvećenih serverima i virtuelizaciji. Radimo sa firmama u Novom Sadu, Beogradu i širom Srbije.

Zaključak

Pravilno planiranje novog servera zahteva promišljeno razmatranje trenutnih i budućih potreba, kroz jasno definisane korake od namene servera, preko tehničkih specifikacija procesora, memorije i skladišta, do redundantnosti i backup infrastrukture. Investicija vremena u ovo planiranje unapred sprečava skupe greške i osigurava da nova oprema zaista služi firmi tokom celog planiranog životnog veka. Ako planirate nabavku novog servera za vašu firmu, javite nam se preko kontakt forme za besplatnu konsultaciju.